Pređi na sadržaj

Eshil

Okovani Prometej

Tragedija o pobuni protiv boga

  • Antika
  • Tragedija
  • oko 450. p.n.e. (datum je sporen)
  • Starogrčki
  • 3 min čitanja

Zevs kažnjava titana Prometeja, koji je ljudima darovao vatru, tako što ga kuje za stenu na kraju sveta. Prometej ostaje nepokoran i odbija da otkrije tajnu koja ugrožava Zevsovu vlast.

Osnovni podaci

Autor
Eshil
Originalni naslov
Προμηθεὺς δεσμώτης
Epoha
Antika
Žanr
Tragedija
Nastanak (sporno)
oko 450. p.n.e. (datum je sporen)
Jezik originala
Starogrčki
Struktura
Bez činova: prolog, epizodije i stasimi; gotovo bez radnje, u znaku dijaloga
Mesto i vreme radnje
Pusta stena na kraju sveta, u Skitiji (Kavkaz)
Trilogija (rekonstrukcija)
Prometejska trilogija

Celina kojoj delo pripada

Prometejska trilogija

Trilogija (rekonstrukcija) · datum sporen

Sačuvano u celini: 1 od 3 · samo fragmenti: 2

  1. I deoOkovani PrometejSačuvanoautorstvo je spornoOvo delo
  2. II deoPrometej oslobođeniSamo fragmenti
  3. III deoPrometej VatronošaSamo fragmentidokazi za ovaj deo su slabi

Sačuvan je samo prvi komad, čije je Eshilovo autorstvo sporno. Redosled i sastav su rekonstrukcija, pa nije sigurno da je trilogija postojala u tom obliku. Od „Prometeja oslobođenog“ i „Prometeja Vatronoše“ ostali su samo fragmenti, a neki naučnici smatraju da potiču iz samo dve drame.

Izvor: Hrvatska enciklopedija: Eshil, Eshil, Četiri drame, uvod E. D. A. Moršeda (Gutenberg), Teoi: Eshilovi fragmenti

Fabula

Kratos i Bia dovode Prometeja na samotnu stenu na obodu sveta, a Hefest, nevoljno i sa saosećanjem, kuje mu okove po Zevsovoj naredbi. Prometej je zgrešio jer je smrtnicima poklonio vatru i veštine, a Zevs želi da slomi tu pobunu. Ostavljen sam, Prometej se obraća prirodi i svedoči da trpi nepravdu.

Dolaze okeanide, da mu saosećaju, a zatim i Okean, koji predlaže da se Prometej pokori i izmoli milost. Prometej odbija savet. Zatim stiže Io, progonjena Herinim obadom, i Prometej joj proriče dugačka lutanja i konačno spasenje, a iz njenog potomstva doći će čovek koji će jednog dana i njega osloboditi. Prometej zna i tajnu koja preti Zevsu: brak koji će mu doneti sina jačeg od oca.

Hermes stiže da iznudi tu tajnu pretnjama, ali Prometej ne popušta. Zevs šalje munje, stena se obrušava u Tartar, a Prometej, i pored svega, do poslednjeg trenutka poručuje da je u pravu. Drama se završava slobodom duha u trenutku potpunog poraza.

Lica

  • Prometej

    titan, prijatelj ljudi

  • Kratos

    Moć, Zevsov sluga

  • Bia

    Sila, nema replika

  • Hefest

    bog kovač, prekovani

  • Okean

    titan, Prometejev rođak

  • Hor okeanida

    kćeri Okeana

  • Io

    argivska devojka pretvorena u junicu

  • Hermes

    Zevsov glasnik

Analiza

Ključne teme

  • Pobuna protiv tiranina

    Prometej se ne bori silom, već nepokornošću i znanjem. Drama pita šta duguje pojedinac moći koja je nepravedna.

  • Znanje kao dar i rizik

    Vatra je simbol civilizacije: umetnosti, tehnike, ali i posledica. Prometej je zaštitnik čoveka koji plaća tu zaštitu.

  • Moć i njeno uništavanje

    Zevs se prikazuje kao novi vladar, nepouzdan i sebičan. Drama pokazuje kako se vlast koja se brani samo kaznom iscrpljuje.

Simboli i motivi

  • Vatra

    Znanje, tehnologija i kultura koje ljude čine ljudima.

  • Okovi i stena

    Cena nepokornosti i stegnutost između prirode i zakona.

  • Io i obad

    Bol koji se može preneti; predskazanje budućeg spasenja.

  • Tartar

    Konačni pad koji ne menja Prometejev stav.

Istorijski i književni kontekst

Je li „Okovani Prometej” zaista Eshilovo delo, predmet je rasprave. Deo naučnika smatra da potiče od njegovog sina ili drugog autora, zbog neobičnog stila, likova i odnosa prema Zevsu. Data su i različita datiranja – od 450. do 430-ih godina. Ovaj sajt zadržava tradicionalno pripisivanje, uz napomenu o sumnji.

Drama je prvi deo trobrojne celine čija su druga dva dela – „Prometej oslobođeni” i „Prometej vatronoša” – izgubljena. Iz fragmenata znamo da se Zevs i Prometej na kraju pomire, što menja tumačenje prvog dela: pobuna nije večna, već deo razvoja svetskog poretka.

Na sceni

Glavni glumac mora čitavu predstavu da odigra vezan za stenu, gotovo nepokretan, pa je čitava drama na glasu, licu i držanju. To je najstroža proba glumačke discipline koju antički repertoar traži. Režija mora odlučiti da li je Prometej patetičan, ironični ili miran.

Kratos i Bia su dvojica likova od kojih jedan ne govori. Oni pokazuju kako Eshil koristi alegoriju kao lik: Moć i Sila su na sceni istovremeno ljudi i apstrakcije.

Nasleđe i recepcija

Prometej je postao jedan od arhetipova evropske kulture: od Getea i Šelija do Meri Šeli, čiji roman „Frankenštajn” nosi podnaslov „Moderni Prometej”. Romantizam ga je čitao kao pobunjenika protiv autoriteta, a 20. vek kao simbol tehnologije i njenih rizika.

Na pozornici, drama je često bila polazište političkih postavki: Prometej kao slobodni duh pod diktaturom. Upravo u toj razlici tumačenja leži njena neprekidna vrednost.

Produkcije i adaptacije

Arhiva produkcija za ovo delo se još dopunjuje; u nju ulaze samo podaci sa proverljivim izvorom. Imate program, fotografije ili snimak predstave „Okovani Prometej“? Pošaljite ih na info@kulturnielement.org uz podatak o izvoru i upisaćemo ih u arhivu.

Pojmovi uz ovo delo

Izvori

  1. Osnovni podaci o delu (autor, epoha, godina, žanr, jezik): baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“

Tekst je samostalno napisan na osnovu navedenih izvora; nije prevod ni prepričavanje pojedinačnog članka. Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam – ispravljamo je uz navođenje izvora. Kako proveravamo podatke.

Još dela: Eshil

Sva dela: Eshil