Pređi na sadržaj

Jon Fose

Neko će doći

„Neko će doći“ je drama Jona Fosea s tri lika bez imena: On, Ona i Muškarac. Dvoje ljudi se nastanjuje u staroj kući kraj mora da bi bili sami, ali Ona stalno sluti da će neko doći. Kad se mlađi muškarac zaista pojavi, njegovo prisustvo u Njemu budi ljubomoru i nepoverenje, a idila se raspada. Delo je napisano 1992, a praizvedeno 1996. u Norveškom pozorištu u Oslu. Odlikuju ga kratke, ponavljane rečenice, pauze i atmosfera prikrivene pretnje.

Osnovni podaci

Autor
Jon Fose
Originalni naslov
Nokon kjem til å komme
Epoha
Savremena drama
Žanr
Drama
Nastanak
1996. (napisana 1992.)
Jezik originala
Norveški
Struktura
Drama s tri lika u jednom prostoru; izvođenje traje oko sat i četvrt.
Mesto i vreme radnje
Stara kuća na osami, kraj mora; vreme radnje nije određeno.

Fabula

Kuća kraj mora

Radnja prati dvoje ljudi bez imena, Njega i Nju. Oni napuštaju raniji život i nastanjuju se u staroj, trošnoj kući na osami, kraj mora. Žele da budu sami, daleko od drugih, a razlozi njihovog odlaska ostaju nejasni. Kuća nije prazna u pravom smislu: u njoj su pre njih živeli drugi, a prostor još nosi njihove tragove.

Njihova želja za samoćom od početka deluje krhko. Oni ponavljaju da su sami i da nikog nema, ali ponavljanje ne umiruje, nego pojačava utisak da nešto nedostaje. Razgovor se svodi na kratke rečenice i pauze, a ono najvažnije ostaje neizrečeno.

Kako radnja odmiče, kuća sve jasnije otkriva uznemirujuće tragove ranijih stanara, pa par sve manje ima osećaj da je dom samo njihov.

Slutnja

Ona prva oseti nemir. Sluti da će neko doći i to saopštava Njemu. On pokušava da je umiri i tvrdi da niko neće doći. Pitanja i odgovori vraćaju se iznova, u promenjenom tonu, pa iste reči svaki put znače nešto drugo. Razgovori se kreću u krug: Ona iznosi slutnju, On je odbacuje, a iste reči se vraćaju. Pretnja raste iako se ništa ne događa.

Muškarac

Slutnja se obistinjuje: pojavljuje se treći lik, mlađi muškarac, povezan s kućom i njenim ranijim vlasništvom. Njegov dolazak narušava zatvoreni svet para. On se Njoj obraća prijateljski, ali uz nagoveštaj pretnje, a između njih nastaje napeta, erotski obojena bliskost. Njegovo prisustvo deluje kao upad u prostor koji je par zamislio kao zaklon. Radnja se od tada smenjuje između scena u kojima su On i Ona sami i onih u kojima se Ona susreće s Muškarcem.

Ljubomora i otvoren kraj

Muškarčeva poseta u Njemu budi ljubomoru. On sumnja da je Ona poželela gosta, optužuje je i postaje sve nedoverljiviji i kontrolišući. Njihov odnos, koji je počeo kao zajedničko povlačenje iz sveta, pretvara se u međusobnu sumnju.

Idila je razbijena, a drama ne nudi razrešenje. Završetak ostaje otvoren i prepušta gledaocu da zaključi šta će biti sa parom i sa muškarcem koji je došao.

Lica

  • On

    stariji od dvoje stanara, nastanjen s Njom u kući kraj mora; uverava je da niko neće doći, a kasnije ga razjeda ljubomora

  • Ona

    mlađa od dvoje stanara; prva oseća nemir i sluti da će neko doći, a oko nje se vodi ljubomora

  • Muškarac

    mlađi gost, povezan s kućom i njenim ranijim vlasništvom; njegov dolazak ruši zatvoreni svet para

Analiza

Ključne teme

  • Samoća i njena cena

    Par dolazi u kuću na osami da bi bio sam, ali njegova samoća nikad nije potpuna: strah od uljeza prati ga od prvog trenutka. Drama postavlja pitanje da li je potpuno povlačenje iz sveta moguće i šta čeka one koji ga traže. Avra Sidiropulu u drami vidi napetost između želje za samoćom i potrebe za drugima, kao i gubitak idile.

  • Ljubomora

    Kad se pojavi treći lik, nepoverenje među dvoje stanara postaje središnja tema. Kritičar lista „Gloub end mejl“ komad čita kao parabolu o ljubomori, sa arhetipskim likovima koji govore jednostavnim, neodređenim jezikom. U torontskoj postavci optužbe na Njen račun počinju odmah pošto gost ode: On tvrdi da je Ona od početka želela njegov dolazak.

  • Iščekivanje i pretnja

    Naslov najavljuje dolazak, a drama gotovo sve gradi na očekivanju. Pretnja je nejasna i neprestano prisutna: ništa se ne događa, a ipak sve deluje ugroženo. Prema jednom stručnom radu, neodređenost prostora i vremena pojačava egzistencijalnu teskobu i iščekivanje, a isprekidan dijalog usmerava pažnju na unutrašnji svet likova. Slutnja prethodi dolasku, a njena teskoba ne nestaje ni kad se gost pojavi.

  • Kuća kao zaklon i kao izgnanstvo

    Kuća je zamišljena kao sklonište, ali se pokazuje kao mesto s tuđom prošlošću. Prema Sidiropulu, par u njoj doživljava nešto nalik izgnanstvu u sopstvenom domu, jer raniji vlasnik kao da još zauzima deo prostora. Tragovi ranijih stanara postepeno izlaze na videlo. Dom tako prestaje da bude bezbedan i postaje polje nepoverenja, a povlačenje iz sveta ne znači novi početak, već ulazak u tuđu priču.

  • Neizrečeno

    U Foseovom tekstu reči su svedene na najmanju meru, a ono što se ne kaže važi koliko i ono što je izgovoreno. Ponavljanje, prekidi i pauze zamenjuju objašnjenja: likovi ne kazuju zašto su napustili raniji život. Praznine pozivaju publiku da sama dopuni ono što ostaje neizgovoreno, a iste rečenice u novom tonu dobijaju novo značenje.

Simboli i motivi

  • More

    More je stalna pozadina drame, ali se u tekstu retko prikazuje neposredno. Priziva se u govoru o talasima, olujama, tami i izolaciji, a didaskalije ga jedva pominju. Sidiropulu u ritmu Foseovog dijaloga čuje odjek talasa. Tako ono deluje kao nešto što okružuje par i iz čega raste osećaj odvojenosti od sveta.

  • Kuća

    Stara, trošna kuća nosi tragove ranijih stanovnika i tako povezuje sadašnjost para s tuđom prošlošću. Sidiropulu je opisuje kao „ne-mesto“, pojam koji preuzima od samog pisca: prostor koji istovremeno postoji i bledi. Prema istom autoru, raniji vlasnik kao da još zauzima deo kuće, pa stanari nisu potpuni gospodari prostora.

  • Neko ko dolazi

    Naslov je ujedno i najava i pretnja. On ne imenuje onoga ko dolazi, pa slutnja ostaje važnija od lika koji se najzad pojavljuje. Sidiropulu ističe da pretnja u ovoj drami dolazi iz budućnosti, a ne iz prošlosti, po čemu je čita kao obrnutu sliku Ibzenove drame „Žena s mora“.

Jezik, ponavljanje i tišina

Foseov dijalog je eliptičan i ponavljan, isprekidan tišinom. Replike su kratke i lomljene, a iste se rečenice vraćaju u promenjenom tonu i tako menjaju značenje, što se u prikazima različitih postavki redovno ističe kao izvor napetosti. Ponavljanje da su sami vremenom deluje gotovo apsurdno i podriva samo sebe: što su likovi uporniji, to više nagoveštavaju suprotno. Prema Sidiropulu, neobičan raspored stihova i redova utiče na način izgovora i stvara muzički ritam nalik talasima. Ono što se ne izgovori važi koliko i izgovoreno, pa podtekst i ćutanje nose radnju, a praznine prepuštaju gledaocu. Prema opisu praizvedbe, dramatičnost se rađa iz malih pomaka u šutljivom jeziku.

Arhetipski likovi

Likovi nemaju imena i označeni su zamenicama i ulogom: On, Ona, Muškarac. Sidiropulu navodi da je Fose sebe nazivao „mitskim“, a ne realističnim piscem, i trougao u drami čita kao modernu priču o Adamu i Evi, u kojoj je gost iskušenje i uljez koji ruši zamišljeni raj. Tako se priča o jednom paru i jednoj kući širi na opšte pitanje o samoći, želji i nepoverenju i približava mitu.

Prostor: kuća i more

Kuća je stara i trošna, a more, iako stalno prisutno, retko se imenuje u didaskalijama. Početne napomene u tekstu su naturalističke, ali mnoge postavke biraju apstraktnu scenografiju, projekcije i minimalističke prostore. Sidiropulu prostor naziva „ne-mestom“ i upoređuje dramu s Ibzenovom dramom „Žena s mora“, s tom razlikom što ovde pretnja stiže iz budućnosti. U svojoj kiparskoj postavci iz 2013. ona je kuću osvetlila prljavo žutozelenom svetlošću, a kretanje Muškarca po ivici imanja ubrzala od šetnje do gotovo vojničkog koraka.

Žanr i ton

Pod oskudnim dijalogom kritičari prepoznaju napet psihološki triler. Atinska postavka iz 2021. opisuje komad kao mešavinu erotskog, psihološkog i egzistencijalnog trilera s poezijom, komedijom i groteskom, a u prikazima se pominju poređenja s Pinterom i Beketom, kao i povremeni mračni humor. Kritika nije jednodušna: prikaz iz Otave 2002. tekstu zamera statičnost i tesan okvir, a torontski prikaz iz 2009. scene između Njega i Nje ponekad nalazi jednoličnim. Stručni radovi komad smeštaju u postdramsko pozorište, u kome je tekst pre svega povod za izvođačko iskustvo.

Istorijski i književni kontekst

Jon Fose (rođen 1959. u Haugesundu) piše na ninorsku. Njegova prva drama izvedena na sceni, „I nikada nećemo biti rastavljeni“, prikazana je 24. februara 1994. u Bergenu. „Neko će doći“ napisana je 1992, ali je na scenu stigla tek 1996, kao njegova treća izvedena drama, a iste godine ju je objavila kuća „Samlaget“ (Samlaget).

Devedesete su za njega vreme prodora na scenu. Jedan prikaz upravo 1996. i ovu dramu naziva njegovim probojem, a agencija koja zastupa njegova prava ističe da je komad ubrzo postao znak nove epohe u savremenoj drami. Prema podacima organizacije NORLA (NORLA, Norwegian Literature Abroad), njegove drame su u tri decenije od prve postave izvedene više od 900 puta u svetu.

Kritičari Fosea porede s Beketom i Pinterom. Sidiropulu njegov lirski, postmoderni stil suprotstavlja Ibzenovom prelazu na prozu. Kada je 2010. primao Ibzenovu nagradu, Fose je odbacio naziv „novog Ibzena“, ali, kako ona primećuje, publika ipak donosi Ibzena u njegove drame.

Na sceni

Praizvedba je održana 26. aprila 1996. u Norveškom pozorištu (Det Norske Teatret) u Oslu, na Sceni 2, u režiji Ota Homlunga. Scenografiju i kostime radila je Kari Gravklev, a uloge su tumačili Jan Grenli (On), Un Vibeke Hol (Ona) i Lase Kolsrud (Muškarac). Predstava je igrana na ninorsku, trajala je oko sat i četvrt i odigrana je 18 puta pred 1.228 gledalaca.

Postavke se znatno razlikuju po tome koliko prate naznačeni prostor. U Otavi je 2002. Deni Marlo postavio okvir kuće bez zidova, s minimalnim belim nameštajem, na strmoj platformi; kritičar lista „Gloub end mejl“ pohvalio je stilizovanu, sporu režiju, ali je tekstu zamerio statičnost. U Torontu 2009. režija je pojačala pretnju, a u vašingtonskoj postavci iz 2017. gledaoci sede blizu glumaca, dok kucanje na vratima, pojačano zvukom velikog bubnja, iznenađuje likove.

Nasleđe i recepcija

Od praizvedbe do 2024. evidentirano je 98 postava drame, u Norveškoj i u zemljama kao što su Nemačka, Francuska, Španija, Grčka i Kina. Među njima je i postavka Nacionalnog saamskog pozorišta iz 2005. Među zemljama čiji su izdavači stekli prava na dramu navodi se i Srbija. Sidiropulu dramu opisuje kao Foseovo najranije i najčešće izvodeno delo.

Drama je podstakla i muzičko-scenske obrade: Knut Voge je 2000. prema njoj napisao jednočinsku kamernu operu, s libretom koje je pisao zajedno s Foseom. Čitaoci je često dovode u vezu s Ibzenom i Beketom, a Sidiropulu je čita kao obrnutu sliku Ibzenove drame „Žena s mora“.

Produkcije i adaptacije

Izabrana izvođenja i adaptacije, svako sa navedenim izvorom.

Pozorište

Neko će doći (Nokon kjem til å komme)

rež. Oto Homlung · Norveško pozorište (Det Norske Teatret), Scena 2, Oslo · 1996.

Praizvedba drame, 26. aprila 1996, sa Janom Grenlijem, Un Vibeke Hol i Laseom Kolsrudom u ulogama.

Izvor: Sceneweb: Nokon kjem til å komme (Det Norske Teatret, 1996)

Pozorište

Neko će doći (Quelqu’un va venir)

rež. i scenografija Deni Marlo · Francusko pozorište Nacionalnog centra za umetnost, Otava · 2002.

Francuska verzija u prevodu Terjea Sindinga, premijera 14. novembra 2002; igrali su Pjer Lebo, Paskal Monpti i Aleksis Marten.

Izvor: Sceneweb: Quelqu’un va venir (Théâtre français du CNA, 2002)

Pozorište

Neko će doći (Someone Is Going to Come)

rež. Adam Silig · Pozorišna družina „Uan Litl Gout“ (One Little Goat Theatre Company), Toronto · 2009.

Premijera na engleskom jeziku u Kanadi, od 13. do 29. marta 2009, u prevodu Harija Lejna i Adama Siliga; igrali su Majkl Blejk, Dvajt Mekfi i Stejsi Stedman.

Izvor: One Little Goat: Someone is Going to Come

Pozorište

Neko će doći (Someone Is Going to Come)

rež. Robert Maknamara · Scena teatar (Scena Theatre), Atlas centar za izvođačke umetnosti, Vašington · 2017.

Postavka u maloj sali Lab teatra (Lab Theatre), sa Dejvidom Brajanom Džeksonom (On), Nanom Ingvarson (Ona) i Džozefom Karlsonom (Muškarac).

Izvor: DC Theater Arts: Review: Someone Is Going to Come at Scena Theatre (2017)

Pozorište

Neko će doći (Kapoios tha erthei)

rež. Janis Huvardas · Kulturni centar Fondacije Stavros Niarhos (SNFCC), Atina · 2021.

Postavka sa četrnaest izvođenja od 24. septembra do 12. oktobra 2021, sa Alkistis Pulopulu, Antonisom Mirijagosom i Harisom Fragulisom.

Izvor: SNFCC: Yannis Houvardas, Someone is going to come

Opera

Neko će doći (kamerna opera)

muz. Knut Voge, libreto Voge i Jon Fose · 2000.

Jednočinska kamerna opera prema Foseovoj drami, praizvedena 2000. godine.

Izvor: MusicWeb International: Knut Vaage, Someone is going to come (ACD 5043)

Pojmovi uz ovo delo

Izvori

  1. Osnovni podaci o delu (autor, epoha, godina, žanr, jezik): baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“
  2. Sceneweb: Nokon kjem til å komme (Det Norske Teatret, 1996)praizvedba 26. aprila 1996, režija, scenografija, podela uloga, trajanje, broj izvođenja i gledalaca, kratak opis radnje · sceneweb.no
  3. Sceneweb: Someone is Going to Come (pregled dela)godina nastanka 1992, mesto u Foseovom opusu, broj postava (98) i njihov raspon, postavke u Norveškoj i svetu · sceneweb.no
  4. A. Sidiropoulou, Staging Henrik Ibsen’s and Jon Fosse’s Mental Landscapes, Nordic Theatre Studies 30/1 (2018)tok radnje, prostor, didaskalije, jezik i ritam, tumačenja (Adam i Eva, obrnuta „Žena s mora“), odnos prema Ibzenu · tidsskrift.dk
  5. The Globe and Mail: She, He and the Man make for a Seussian tale (2009)radnja u torontskoj postavci, tumačenje kao parabole o ljubomori, kritičke napomene · theglobeandmail.com
  6. The Globe and Mail: The bounds of silence (Denis Marleau, Otava, 2002)radnja, scenografija i režija Marloove postavke, kritičke napomene · theglobeandmail.com
  7. Sceneweb: Quelqu’un va venir (Théâtre français du CNA, 2002)datum premijere, režija i podela uloga u Otavi · sceneweb.no
  8. One Little Goat Theatre Company: Someone is Going to Come (2009)radnja, prevod, režija i podela uloga u Torontu · onelittlegoat.org
  9. DC Theater Arts: Review: Someone Is Going to Come at Scena Theatre (2017)radnja, On kao ljubomoran i kontrolišući, otvoren kraj, režija i podela uloga u Vašingtonu · archive.dctheaterarts.org
  10. SNFCC: Yannis Houvardas, Someone is going to come (Atina, 2021)radnja, žanrovski opis, režija, termini i podela uloga u Atini · ticketservices.gr
  11. MusicWeb International: Knut Vaage, Someone is going to come (ACD 5043)kamerna opera prema drami (2000), opis radnje · musicweb-international.com
  12. Winje Agency: Jon Fosse, Someone Is Going to Comeosnovni opis radnje, praizvedba u Norveškom pozorištu 1996, procena značaja komada, broj Foseovih postava · winjeagency.com
  13. Theatre International (Amrita Vishwa Vidyapeetham): Staging absence as an alternate theatre narrative, vol. XXI (2024)neodređenost prostora i vremena, fragmentiran dijalog i pauze, postdramski okvir · amrita.edu
  14. Scandinavia House: Dream of Autumn (najava, Foseovi biografski podaci)Foseovo rođenje 1959. u Haugesundu, prodor 1996. dramom „Neko će doći“ · scandinaviahouse.org
  15. NORLA: Jon Fosse, Playsprva Foseova drama izvedena 24. februara 1994. u Bergenu · norla.no

Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam. Kako proveravamo podatke.