Pređi na sadržaj

August Strindberg

Igra snova

Kći boga Indre silazi na zemlju da vidi da li su žalbe ljudi opravdane. Upoznaje brak, siromaštvo, pravosuđe i nauku, i saznaje koliko je ljudski život težak.

Osnovni podaci

Autor
August Strindberg
Originalni naslov
Ett drömspel
Epoha
Modernizam
Žanr
Drama
Nastanak
1901. (izvedena 1907)
Jezik originala
Švedski
Struktura
Niz slika koje teku po logici sna, bez klasične radnje
Mesto i vreme radnje
Prostor i vreme su proizvoljni

Fabula

Indrina kći silazi s neba u svet ljudi, da bi upoznala šta znači biti čovek. Stiže do zamka koji raste iz zemlje, i upoznaje staklarskog majstora, oficira koji čeka svoju dragu pred vratima pozorišta, i advokata, sa kojim se kasnije udaje.

Brak je tegoban: deca, siromaštvo, svakodnevna svađa. Svuda vidi patnju i licemerje. Traži odgovor na pitanje čemu sve to. Na sceni se nalazi vrata sa otvorom u obliku deteline, a iza njih, kažu, krije se rešenje zagonetke života. Kada se vrata otvore, iza njih nema ničega.

Na kraju Indrina kći se vraća na nebo. Zamak gori, a iz njegovog krova raste cvet. Ona odlazi sa znanjem da su ljudi za sažaljenje, ali i da im je dat život.

Lica

  • Indrina kći (Agnes)

    božanstvo koje silazi među ljude

  • Oficir

    čeka na vratima pozorišta

  • Advokat

    njen muž na zemlji

  • Pesnik

    posmatrač

  • Staklarski majstor

    popravlja prozor na zamku

  • Vratar

    čuva vrata

Analiza

Ključne teme

  • Patnja kao ljudska sudbina

    Život je svuda skučen, ali nije besmislen.

  • San i stvarnost

    Logika sna razbija granice između vremena, prostora i ličnosti.

  • Traženje smisla

    Vrata sa detelinom ostaju zagonetka.

Simboli i motivi

  • Vrata s detelinom

    Zagonetka u centru drame.

  • Zamak koji raste

    Rušenje i obnova.

  • Indrina kći

    Pogled spolja na ljudski svet.

Istorijski i književni kontekst

Strindberg je ovu dramu napisao posle teškog životnog razdoblja (poznatog kao „Inferno”) i u predgovoru objasnio svoju ideju: vreme i prostor ne postoje, a na slabašnoj osnovi stvarnosti mašta plete nove šare.

„Igra snova” je prvi put izvedena 1907. u Stokholmu.

Na sceni

Najteže je stalno menjanje prostora i tona. Likovi se pretvaraju jedan u drugog, a glumci igraju više uloga.

Ova drama se ne može igrati realistički, pa režija mora da nađe jezik slika, svetla i pokreta.

Nasleđe i recepcija

„Igra snova” je uticala na ekspresionizam, nadrealizam i kasniju avangardu. Mnogi je smatraju pretečom moderne nepsihološke drame.

Ingmar Bergman ju je više puta režirao.

Produkcije i adaptacije

Arhiva produkcija za ovo delo se još dopunjuje; u nju ulaze samo podaci sa proverljivim izvorom. Imate program, fotografije ili snimak predstave „Igra snova“? Pošaljite ih na info@kulturnielement.org uz podatak o izvoru i upisaćemo ih u arhivu.

Pojmovi uz ovo delo

Izvori

  1. Osnovni podaci o delu (autor, epoha, godina, žanr, jezik): baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“

Tekst je samostalno napisan na osnovu navedenih izvora; nije prevod ni prepričavanje pojedinačnog članka. Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam – ispravljamo je uz navođenje izvora. Kako proveravamo podatke.